Zabava

Porodica Lokvančić i stotinu spašenih života, zoo vrt nadomak Sarajeva

Postoje mjesta koja vam sasvim nenadano restartuju dušu i um, i lako vas uvjere da svijet ne čine samo zlo, tuga i nemiri. Jedno od njih je zoo vrt Bambi, porodično imanje nadomak Sarajeva satkano od ljubavi i posvećenosti, gdje oni drugačiji i ranjeni nisu odbačeni, već su prihvaćeni takvi kakvi jesu.

 (Foto: V. D./Klix.ba)
 (Foto: V. D./Klix.ba)

Već od malih nogu počinjemo otkrivati svijet životinja. Upoznajemo ga kroz slikovnice, crtane filmove ili plišane igračke koje grlimo prije spavanja. I upravo kroz te prve susrete, u djecu se usađuje ono najvažnije - da su životinje osjećajna, znatiželjna i razigrana bića. I da ih treba voljeti.

Zato ne čudi što je odlazak u zoološki vrt - često prvi pravi susret djeteta sa životinjama - događaj koji se dugo pamti. A ta iskustva, uvjerili smo se ovaj put, ne moraju biti sinonim za kaveze i tužne poglede koje vidimo iza njih.

S tom idejom elipa Klix.ba došala je u naselje Hrasnica, u jedini privatni zoo vrt u Sarajevu i mjesto koje itekako ima dušu.

Kako je sve počelo: Umjesto vozačke dozvole - noj za 18. rođendan

U zoo vrtu Bambi dočekao nas je Melvis Lokvančić, mladić koji za sebe ne kaže da je vlasnik, već domaćin - i životinjama, i ljudima koji tu dođu. Gradski život Melvis je prije nekoliko godina zamijenio ruralnim područjem, a razlog je bila ljubav prema životinjama, koja je oduvijek zauzimala ogroman dio njegovog bića.

U svemu tome, imao je jednu posebnu želju - da ima vlastitog bambija. Kada se to obistinilo, otvorio mu se skroz drugačiji životni put.

Bambi po kojem je zoo vrt dobio ime izgleda kao iz crtića,  (Foto: V. D./Klix.ba)
Bambi po kojem je zoo vrt dobio ime izgleda kao iz crtića,  (Foto: V. D./Klix.ba)

"Kada sam nabavio bambija ostvario se moj dječački san. Imali smo tu već stotinjak koka, a spletom okolnosti, ubrzo smo primili i jednog magarca. Iako je stigao u jako lošem stanju, malo po malo, magarac se pripitomio i navikao na nas. Djeca su ga prozvala Srećko, jer je, kažu, imao sreće da završi ovdje. U to vrijeme još uvijek nije bilo priče o zoološkom vrtu. Imanje i životinje bili su za našu dušu, da kao porodica uživamo", započeo je Melvis pa se nadovezao:

"Kada je došao moj 18. rođendan otac mi je ponudio - da položim vozački ispit ili da mi kupi noja. S oduševljenjem sam izabrao noja, i tu je krenula ozbiljnija priča. Jedna po jedna, životinje su počele dolaziti. Danas imamo pravo malo carstvo."

Imanje porodice Lokvančić danas je dom više od 150 životinja, a više ni oni ne znaju koliko njih su izliječili i odatle "ispratili". Tu su, između ostalog, nojevi, mufloni, lame, dikobrazi, jastrebi, ali i albino životinje poput bebe kengura, rakuna, vjeverice i jelena lopatara, što je prava rijetkost i užitak za vidjeti. Najbolje od svega je što je ulaz za posjetitelje besplatan.

"Zoo funkcioniše kroz dobrovoljne priloge. Nema određena cijena ulaznice, već svako odvoji koliko želi ili koliko je u mogućnosti. Nikada nismo nikoga vratili s kapije. Želim da svako može priuštiti da dođe i osjeti ovo mjesto. Upravo tu se grade najljepše uspomene djetinjstva", iskren je Melvis.

Najteže je vratiti izgubljeno povjerenje životinje u čovjeka

Neke od životinja u zoo vrtu Bambi spašene su iz loših uslova, neke su stigle iz drugih zoo vrtova u BiH, a neke su kupljene kako bi se upotpunila ova raznolika mala zajednica. Svako biće ima svoju priču i svako je, što je najvažnije - voljeno.

"Zvali su me iz jedne škole u Sarajevu gdje su u dvorištu pronašli sove, majku i tri mladunčeta. Nažalost, jedno mladunče je stradalo, a majku su napale vrane. U doslovno zadnjem trenutku sam uspio spasiti preostale dvije bebe. Sada su to već odrasle sove kojima mogu vidjeti zahvalnost u očima. Postoji ljubav među svima nama ovdje, ali odnos koji imam sa spašenim životinjama je poseban", kaže nam Melvis.

Priča o spašenim sovama za Melvisa je jedna od najdražih (Foto: V. D./Klix.ba)  
Priča o spašenim sovama za Melvisa je jedna od najdražih (Foto: V. D./Klix.ba)  

I to nije jedini slučaj. Zoo Bambi je postao adresa na koju dolaze neželjeni, napušteni i ranjeni ljubimci. Upravo ovdje dobijaju priliku za novi i bolji početak.

"Kada preuzmeš brigu o nekoj napuštenoj životinji, postaješ joj roditelj. Ona u tebi vidi spas, sigurnost, majku, oca - sve. U potpunosti je ovisna o tebi, jede ti iz ruke i oslanja se na tebe. Za mene je to veliki amanet. I kad takvu životinju uspijem vratiti u prirodu, znajući kakav smo put prošli, za mene nema veće pobjede", priča Melvis.

Ali te pobjede ne dolaze lako. Jer fizički oporaviti životinju, kaže, često je najlakši dio. Ono što je najteže jeste vratiti njeno povjerenje.

"Dosta životinja je stiglo iz teških, nehumanih uslova, i takve je najteže povratiti. Lako ih je udebljati, oporaviti, ali kada životinja izgubi povjerenje prema čovjeku - to se teško liječi. Kao i kod ljudi, to je jedan dug i zahtjevan put, koji zna iscrpiti, ali nikad mi ga nije žao proći", iskren je Melvis.

Sreća kada vide svog vlasnika - najbolji dokaz da se životinje osjećaju kao kod kuće

Dan u zoo vrtu Bambi, a naročito u ljetnim mjesecima, počinje vrlo rano - već oko pet, šest sati ujutro, a zna trajati sve do navečer. Zbog toga, kaže Melvis, dani počinju jutarnjom "terapijom".

"Svako jutro odvojim pola sata-sat isključivo za sebe i ljubimce s kojima sam uspostavio najbolji odnos. To je period dana kada mogu biti potpuno sam s njima i uživati. Izlazak sunca, tišina, svjež zrak - to me uvijek oraspoloži i napuni baterije za predstojeći dan", kaže on.

(Foto: V. D./Klix.ba)  
(Foto: V. D./Klix.ba)  

Nakon tog rituala, slijedi konkretan posao - čišćenje, hranjenje, briga o zdravlju i adekvatnim uslovima. Samo tokom jednog ljetnog dana, potroše se hiljade litara vode za potrebe životinja - a naročito one koje teže podnose vrućine. S druge strane, zimi pojedine vrste borave u zimovniku, s upaljenom grijalicom, što također iziskuje dodatnu posvećenost. I sve to je samo djelić obaveza.

Međutim, najbolji primjer da se o njima dobro brine su upravo same životinje. Svaka od njih prepoznaje svog "vlasnika" - i raduje mu se. Pa tako, od nekih isprva uplašenih životinja, poput rakuna, danas su se "rodile" velike maze.

 (Foto: V. D./Klix.ba)  
 (Foto: V. D./Klix.ba)  

Prostor je pogodan i za rođendanske proslave. Za djecu s poteškoćama u razvoju se organizuje besplatno terapijsko jahanje konja, a nerijetko ćete vidjeti i kako neke životinje slobodno šetaju zoo vrtom.

"Živimo u prilično izazovnom vremenu, gdje je djeci sve dostupno i teško im je držati pažnju. Nekako se izgubila empatija, taj osjećaj da prema drugim bićima također trebaju biti nježni. Naš cilj je da posjetitelji uspostave pravu interakciju sa životinjama. Da je dijete pomiluje i zapamti, umjesto da jedina uspomena bude ona s mobitela", kaže naš sagovornik.

Plan za dalje: Raditi sa životinjama "do kraja života"

Nakon godina rada, Melvis i dalje ima velike planove. Uskoro, kaže, planira otvoriti suvenirnicu u sklopu zoološkog vrta, a otkrio je i koje bi životinje tamo uskoro mogli vidjeti.

"Htio bih nabaviti patagonsku maru – to je nešto kao spoj zeca i jelena. No, ono što mi je velika želja su majmuni. Imaju nešto ljudsko u sebi - inteligentni su, društveni, radoznali… I vjerujem da bismo uspostavili sjajan odnos. Trenutno istražujem mogućnosti razmjene sa drugim zoološkim vrtovima i nadam se da će se uskoro i ta želja ostvariti", kaže Melvis.

Melvis je cijeli život posvetio životinjama - i ponovo bi odabrao isto  
Melvis je cijeli život posvetio životinjama - i ponovo bi odabrao isto  

Na kraju, naš sagovornik poručio je da bi se volio baviti ovim do kraja života, jer - "ljudi mogu iscrpiti, ali životinje su tu da nas iscijele".

"Često kažem da me Bog počastio ovim životom. Odrastao sam u gradu i znam šta je gradski život, ali mir koji ovdje imam ne bih mijenjao za bilo koje drugo mjesto na svijetu. Ovo je moje malo carstvo i mogu reći da sam u njega uložio ono navrijednije - svoje srce i vrijeme. Stoga, ne plašim se maštati i sanjati. Jer, dok god sve ovo traje, želio bih da iza mene ostane neki trag", iskreno je zaključio Melvis.

I dok su djeca, ali i odrasli, sve češće "zarobljenici" ekrana, a priroda im djeluje kao nešto potpuno strano ili čak nezanimljivo, ovakva mjesta pružaju nam (izgubljenu) bliskost s bićima koja su vrlo slična nama, samo govore drugačijim jezikom. Uče nas da ovaj svijet ne pripada samo ljudima, već je zajednički dom mnogih. I da svaki njegov, pa i najmanji stanovnik, zaslužuje poštovanje i brigu.

Na kraju, nakon posjete zoo vrtu Bambi, uopće nam nije trebalo mnogo da se podsjetimo kako snaga ne mora biti glasna. Ponekad su nježnost i tišina, ono što ova nedužna bića prirodno nose u sebi, najmoćnije oružje koje postoji.

Izvor: Klix.ba